Postoje priče koje se ne pričaju i ne ispisuju, koje žive samo u nama i koje su nam toliko važne da ih čuvamo u sebi.
Ovo je jedna od njih.
Ovo je priča puna ljubavi i sjećanja, priča u kojoj živi još puno drugih priča , u kojoj žive oni koji više nisu tu sa nama i oni koji u trenutku nastajanja ove priče nisu bili još ni sanjani, a kamoli rođeni.
Ove je priča o pričama koje su povezane nevidljivim nitima neraskidivosti istkanim jednom davno na oblaku.
Ovo je priča kojoj ispričanost ne može oduzeti ni ljepotu, ni iskrenost, ni sjaj, kojoj ne mogu nauditi ni vrijeme , ni ljudi, jer čuvana je u srcima ljudi iz mog pinkleca
Oni drugi, dragi i pozitivni, to shvaćaju, jer i oni imaju svoje priče koje se ne pričaju, već ih čuvaju veličanstvene, neokaljane.
Ovo je jedna priča koja se ne priča.
Ovo su samo neka slova o priči koja se ne priča, ali koja živi.
