On je jedan mačor premazan svim mastima, uglavnom u pozitivnom smislu.
Ponekad samo, onda kada je siguran da nitko ne vidi, postaje malo mače koje ne zna da li bi dozvolilo da ga se mazi, ili bi ogrebao ruku koja ga želi pomaziti, jer ipak je on gazda.
U toj dvojbi odabire rješenje za koje je uvjeren da je srednje i jedino pravilno.
U psihologiji ljudi to se zove pasivna agresija, kod mačora-mačića ne znam.
Odabrao je biti tu, kao nezainteresirano sjediti na pragu, neda se maziti, ne grebe, ne prede i kažnjava svojom šutnjom, jer, on je tu, sjedi na pragu i sve je OK.
I tako malo mače, kada ga nitko ne gleda, igra igru velikog mačora ne shvaćajući da su igre velikih mačora , gotovo uvijek, na njihovu štetu.
