foto by Mladen Božičević
Prolazim danas ulicom,
onom jednosmjernom kojom si prolazio svaki put kad si išao kod djeda,
i vidim rascvjetali jorgovan.
pomislim kako ti moram javiti da je procvao,
a onda odmah, rađa se nova misao,
ne, to će te zaboljeti , jer vezan si uz stan, uz krevet.
I dok se te dvije misli svađaju,
shvaćam da ti ne mogu javiti,
da ti već i onako znaš da su procvali jorgovani,
da se smiješ i govoriš : ti V. zbilja nikad nećeš odrasti.
I, neću.
Ne želim, sve dok se mogu veseliti jorgovanu, tratinčicama, maslačcima,
sve dok vas sve čuvam u sjećanjima.
Nisam vadila mob jer počela je kiša, a ja bez kišobrana
i sporo hodam zbog bolova.
Umjesto jorgovana stavit ću fotku tvog kolege po struci
i znaš, on ti nikad ne bi ukrao rad i potpisao ga kao onaj iz S.B.
Jučer sam to našla u tvojim papirima.
Budi u miru
i, tamo negdje sa oblaka, veseli se proljeću .
