Zar je uopće važno vrijeme, ako nas u njemu nema ?
Vrijeme tek po nama postoji, tek našim susretom, dodirom….tek tada postaje trenutak, dan, godina, tek tada postaje danas.
Bivanjem u nečijem životu, bivanjem drugog u našem životu, rađa se vrijeme, počinje sada.
Sve ostalo nema mjernu jedinicu.
Kada nestane to bivanje, nestaje i sada.
Ono odlazi u neko jučer da bismo u njemu sačuvali trag tog susreta, te vječnosti.
Tako nam je lakše pojmiti ono što se riječima spoznaje teško definira, ono što se jednostavno osjeća i živi.
Ne, nije važno vrijeme, ako nas u njemu nema, ako ne živimo, ako nismo sada, tu, ako nismo jedno za drugoga i jedno u drugome.
Sve ostalo nema mjernu jedinicu nas.
