Jutros sam opet prolazila pokraj tvoje kuće.
Koje si to čini na mene bacio da te tako uporno tražim ?
Tvoje je dvorište otključano,
stara bačva i klupica čekaju,
ali zaključana su vrata, na prozorima škure.
Kao da si tu, a nema te.
Kao da je vrijeme stalo u tvom dvorištu,
ili sam ja ostala u njemu,
dok ranom zorom prebrojavam listove masline na tlu,
dok tražim tvoje otiske na kamenu
i gledam u zatvorenu kuću.
Koje si to čini koristio,
kada te vidim tu na klupi,
kad čujem tvoj glas kojim me dozivaš,
a samo je cvrčak ostao u dvorištu ?
Ostao je i bijeli luk prebačen preko bačve.
Protiv uroka.
Sebe si zaštitio,
a mene začarao
da ranim zorama prolazim pokraj tvoje kuće,
tražim ti glas
i opet i ponovo se nadam širom otvorenim prozorima
i tebi na klupici.
Ti ne brojiš listove masline na tlu,
tebe nema ovdje.
Sutra ću ponovo prolaziti.
Možda te nađem,
a možda će i čini koje si na mene bacio oslabiti.
