Poželim ponekad da mogu kao ti
podići sidro i otploviti,
ne javiti se nikome i nestati,
ne imati vremena ni za koga osim za sebe,
zaboraviti i sve izbrisati,
biti sama i nestati.
Poželim ponekad, ali samo na tren,
jer
ja mogu otploviti,
ali se moram u luku vratiti.
Ja mogu i nestati
ali samo sa onima koje volim.
Mogu ponešto zaboraviti,
ali ne i obrisati u sebi,
jer obrisala bih onda sve radosti
i sve tuge koje su me brusile,
kroz koje sam postajala čišća,
sve one prijatelje koje volim,
a ljubav se ne briše nikada.
Poželim ponekad da mogu kao ti,
poželim na tren,
ali uvijek, baš uvijek, želim biti kao ja.
