Gda si mi rekel da je morje tak velko
kak vsi naši traniki skupaj i još od toga vekše ,
bez reči sam ostala.
Gda si mi rekel da je morje s oblaki zarubljeno
i da se žuče kak vlati trave na vetru se žučeju,
sam znova bez reči ostala.
Gda si mi rekel da je morje tak plavo kak potočnice
i kak moje oči kad vu tebe gledim,
sam znova i znova bez reči ostala.
Kajti tak si mi lepo pripovedal,
a ja ti nis mogla veruvati
dok morja nis sama videla.
I bormeš nisi mi lagal ni jenu reč,
vekše je od vsih tranikih kaj sam jih videla,
i bolj plavo od vsih potočnic i mojih oč,
i zbiljam je s oblaki zarubljeno
i još se ziblje kak jena velka zibeljka.
Pak sam opet bez reči ostala,
čist zanemila, od lepote zdihovala,
i sam stiha vu sebi rekla da imal si praf.

