Moj Pinklec

Kaj si ti zbilja mislil
da to veter v granju žvrgolji
i da te vuho po noći sam tak srbi ?
Em si mogel znati, da se ni veter zaplel vu granje
nek moja tiha popevka za tvoje sanje
i da sam ti kušlec na vanjkuša dela
kajti to je vse kaj sam smela.

ako nisi osjetio moju tugu,
suze isplakane i one progutane,
ako nisi osjetio nemire koji me komadaju,
potrebu nazvati me, barem napisati pismo…

ako nisi,
a nisi…

jer tebi ne trebaju ni tuge ni suze
ni ničiji nemiri osim tvojih, onih dok si u lovu,
jer ti se ne javljaš, ti čekaš da se tebe zove
da se tvoj san čuva, da se tvoje brige brišu….

pa ako nisi,
kao što nisi…

ne javljaj se kad te slamaju tuge,
kada se izgubiš u nemiru,
ne čekaj moja javljanja
brisanje briga i čuvanje sna….

jer ti nisi….

Kao noćni leptir na svijetlo
Kao krijesnica na tvom dlanu
Kao pčela na cvijetu
Kao duga iza kiše
Kao ja u tebi
Kao ti u meni
Kao savršen red svemira

Rekla sam ti već puno puta da daruješ sreću i mir.
ali ti , u svojoj skromnosti, ne vidiš veličinu svojih djela.
Blagoslovljena sam tvojom blizinom.
Hvala !

Znaš da nikad nisam znala sama,
iako sam uvijek glumatala da sve na svijetu mogu sama,
pravila se jačom od najjačih
dok su me lomili obični povjetarac, jedna suza, jedna jedina riječ.
I baš zato život mi je postavljao zamke
kroz koje sam morala proći sama,
i baš zato me je učio da snagu ne tražim u drugome nego u sebi,
da odvagnem važno od nevažnog, povjetarac od opake bure,
težinu jedne suze od svih onih progutanih.
Život je mudar učitelj.
Ne želiš li naučiti na lakši način,
dati će ti onaj teži, ali naučiti ćeš.
Pa i danas , sa svim naučenim, poslije svih onih samotnih borbi,
probudi se ponekad ono staro, slabo i krhko u meni
i tada zovem tebe, jer uz tebe , i dok sam sama ,
ja nikada nisam potpuno sama.