četvrtak, 31.01.2013. Moj pinklec Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. Dobila sam ga na dar. U njemu čuvam kapljice rose...... neke poklonjene, neke ukradene, neke koje su se same ušuljale u pinklec, neke koje sam sama sakupljala za vrijeme nekih jutarnjih šetnji. A svaka kap je svijet za sebe, priča za sebe, jedan tren, jedan život, doživljaj, osoba....i opet sve to zajedno u toj istoj kapi..... tuđoj... mojoj... svojoj.... U pinklecu su i kamenčići. Oni čuvaju kapi, čuvaju priče i energije mjesta i ruku koje su ih sakupljale u nježno stavile u pinklec.Tu je kamenčić iz Zelenjaka, Jojoovi kamenčići iz Španjolske,Dodoov veliki kamen sa Biokova i kamene skulpture sa Paga, Đurin iz Međugorja, onaj iz Maksimira..... U pinklecu nosim i Brazdine fotke sa uhvaćenom ljepotom. Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. On je na mom ramenu, ja sam u njemu ,zajedno sa anđelima koji se igraju u njemu, koji ga ponekad i nose.
Jednostavno mi nedostaješ
i jednostavno te trebam
kao sunce u danu punom magle,
kao zlatne i rumene boje jesenskom lišću,
kao melem rani koja boli,
kao san u neprospavanoj noći,
kao putokaz na neoznačenom putu,
kao svjetlo u mraku,
kao….
Ma, jednostavno mi nedostaješ
onako kako ti meni znaš nedostajati.
“Postoji tajna veza između polaganosti i pamćenja,
između brzine i zaborava.”
M. Kundera “Polaganost ”
Koliko je tajnih veza između nas dvoje,
koliko je to niti zajedno upleteno ?
Koliko je tajnih veza između istosti
i koliko između različitosti ?
Polaganošću smo gradili pamćenje
a brzinom ga brisali i rušili,
ali, ne istom polaganošću,
ni istom brzinom.
Meni za zaborav treba polaganost
a tebi ni brzina nije dovoljno brza.
Koliko je tajnih veza između nas dvoje
koje zajedno upletene
drže svakog od nas na svom mjestu,
daleke, udaljene, različite, a opet iste ?
Čekam.
Mirujem.
Osluškujem svoju unutarnju snagu.
Imam li snage i dalje se prilagođavati jatu, skupljati ono što mi bace ribari ?
Trebam li ja to ?
Hoću li i dalje tako čekati i zadovoljavati se mrvicama, kad znam da sam sposoban za let ?
Pa, ja znam koliko mogu, koliko vrijedim, pa ja sam isto Jonathan.
Mogu sve što i on, pa i više.
Nebo je moja granica, more je moje ogledalo i snaga.
Ovo je samo odmor prije nego se vinem u visine.
Sam.
“Ništa se ne događa ako se prethodno nije dogodio san. ”
Carl Sandburg
Bio si moj san.
Sanjala sam te davno, davno,
čuvala taj san,
u sebi ga hranila,
branila od pogleda drugih
i vjerovala svome snu.
Bio si moj san
davno prije nego si se dogodio.
Volim svoj san,
a tebe puno više nego u snu.
Ti si moj san,
ostvaren, dogođen.
krug ljubavi i miran san
Uvjeri me
u sve ono što sam nekada vjerovala,
što sam nekada bila.
Uvjeri me
da je nebo i dalje plavo,
da sunce ima sve boje smijeha i dječje igre,
da se u kap rose može sakriti čitava šuma,
da se pogledom mogu grliti daljine oku nevidljive,
da se još nerođenu pjesmu može pjevati.
Uvjeri me
u sve ono što sam nekada vjerovala,
što ti i danas u tišinama vjeruješ.