četvrtak, 31.01.2013. Moj pinklec Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. Dobila sam ga na dar. U njemu čuvam kapljice rose...... neke poklonjene, neke ukradene, neke koje su se same ušuljale u pinklec, neke koje sam sama sakupljala za vrijeme nekih jutarnjih šetnji. A svaka kap je svijet za sebe, priča za sebe, jedan tren, jedan život, doživljaj, osoba....i opet sve to zajedno u toj istoj kapi..... tuđoj... mojoj... svojoj.... U pinklecu su i kamenčići. Oni čuvaju kapi, čuvaju priče i energije mjesta i ruku koje su ih sakupljale u nježno stavile u pinklec.Tu je kamenčić iz Zelenjaka, Jojoovi kamenčići iz Španjolske,Dodoov veliki kamen sa Biokova i kamene skulpture sa Paga, Đurin iz Međugorja, onaj iz Maksimira..... U pinklecu nosim i Brazdine fotke sa uhvaćenom ljepotom. Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. On je na mom ramenu, ja sam u njemu ,zajedno sa anđelima koji se igraju u njemu, koji ga ponekad i nose.
Ustani rano, onda kad noć skida svoju plavu haljinu , a jutro tek umiva snene oči, onda kad je tišina najtiša
i kad se čuje samo protezanje sunčeve zrake i pjesma ptica.
Tada ustani, okupaj svoje oči u tišini, počešljaj kosu pjesmom ptice i sjedni kraj tek propupale voćke.[Read more…]
Bio si moja kvadratna površina
svjetlećih krugova u svemiru nemira
i ona čvrsta nit za koju sam vjerovala da postoji,
da sam njome čvrsto vezana za zemlju,
da se njome mogu popeti do oblaka,
da mogu sa njom uvijek uloviti radost
i čvrsto vezati vrata nemira da ih vjetar ne otvori.[Read more…]
by Mladen Božičević
Sam ti štela popefku napisat
sam ti štela i sunčeka narisat
sam ti štela onu suzu obrisat
i nekaj onak praf lepega pisat.[Read more…]
Samo smo prsti iste ruke i mada različiti,
samo zajedno mi smo šaka,
samo zajedno nosimo nebo na dlanu,
samo zajedno čuvamo oblutak,[Read more…]
Bukovski
” Kad zašutim, okrenem se i odem, to ne znači da si pobijedio,
to znači da više nisi vrijedan mog vremena.”
Ti si vrijedan,
ti si vrijedan za neke druge,
ali ne više mog vremena,
jer te više ne cijenim
a , da bih te mogla voljeti moram te cijeniti.[Read more…]
Uvjeri me
u sve ono što sam nekada vjerovala,
što sam nekada bila.
Uvjeri me
da je nebo i dalje plavo,
da sunce ima sve boje smijeha i dječje igre,
da se u kap rose može sakriti čitava šuma,
da se pogledom mogu grliti daljine oku nevidljive,
da se još nerođenu pjesmu može pjevati.
Uvjeri me
u sve ono što sam nekada vjerovala,
što ti i danas u tišinama vjeruješ.