Moj Pinklec

Uvjerio si me
i vjerujem više no ikada,
bliža sam sebi više no ikada
nebo je plavije, sunce se glasnije smije,
u kapi rose nije samo šuma nego i cijeli svemir,
pogledom i srcem grlim nevidljivo,
nerođenu pjesmu pjevam.
Uvjerio si me
i vjerujem više nego ikada.
Hvala !

( Ovo je nastavak priče o Iris, posta objavljenog 2013., a ne kao što sam jučer napisala 2016.g. )

Ona se zove Iris.

I u njenom vjenčanom buketiću nisi bili irisi nego potočnice.

Nikome nije dozvolila da je vodi do oltara.Ponosno je koračala sama,
držeći ruku upravo onako kako bi je podvukla pod očevu da je on tu.
U stvari, bio je,samo ga drugi nisu vidjeli.

Sa njime je ponosno došla do mjesta gdje je stajao onaj koji njeno ime izgovara najljepše, najtoplije, najsigurnije, najljubavnije na svijetu.
Kad je stala do njega, okrenula se i kimnula glavom prema ona dva prazna mjesta,
koja nije smio nitko zauzeti.
Kimnula je glavom i namignula im i bila sigurna da je u tom trenutku tata primio mamu za ruku
i šapnuo joj , gledaj je kako je lijepa.

Svećanost je mogla početi.
Zasvirale su orgulje.

Jedna je suza kapnula na potočnice.
Poznavajući Iris mislim da je to bila zahvalnica mami i tati i radosnica zbog njega ,
i zbog onog nježnog pokreta u utrobi kojeg je baš tad osjetila.

Svi njeni, sve njeno bilo je tu.

Ona se zove Iris. Ona to ime zaista zaslužuje.

Iris je bila božica duge, glasnica bogova, iscrtavala je dugu na nebu i tamo gdje bi duga dotaknula zemlju niknuo bi cvijet kojeg su prozvali njenim imenom.

Perunika je bila žena boga gromovnika Peruna. Drugo ime bilo joj je Ljelja, pa je kajkavski naziv za peruniku leluje ili ljeljuja.U drugim je krajevima zovu još i bogiša, cvit nebeski, sabljarka, sablić ili špade.

Iris je sve to znala, no često se pitala zašto je dobila baš to ime.

Da li zato što su je začeli ispod duge, zato što je vjenčani buketić bio od irisa, zato što su mislili da im je ona dar sa neba, zato što su znali da će biti uspravna, ponosita i britka na jeziku poput mača, zato…?

Da li su u trenutku biranja imena znali da će ona voljeti lelujanja na povjetarcu, da će se došaptavati sa dugom, da se neće bojati gromova.

Jesu li razmišljali o Nomen est omen, ili je to bilo zbog poklona koji je otac kupio u parfumeriji Iris na dan njenog rođenja.

Često se pitala, a oni su otišli prerano da bi joj dali odgovore.
Možda su već onda ispod duge znali da će njihova boginja morati živjeti bez njih.
Možda su znali,možda razmišljali, ili samo osjetili vibraciju koja je pristajala uz nju, tek rođenu.

Često se pitala, sve do trenutka , kad njeno ime nije postalo njemu najdraže ime , kad ga je on izgovarao najljepše na svijetu, sve dok sa njime nije počela šetnje dugom.
Od tada se više ne pita, ali zna da u njenom vjenčanom buketiću neće biti irisi ,već potočnice.

hodaj i dalje drugom stranom ulice
i pravi se i dalje da me ne prepoznaješ,
da se nikada nismo ni sreli

i nećeš lagati ni sebe, ni druge,
jedino duša i osunčana ulica znaju istinu ,
a one će šutjeti