Moj Pinklec

Se zmisliš kak smo negda
spred stare hiže našega dedeka
sedeli na ona dva porobiča
i spominali se.
Lepi su to bili cajti.
Ni nam trebalo vanjkuša spodi riti,
kajti su nam bili tak topli, tak mehki,
kad da su z perjem obloženi..
Denes stare hiže ni, dedeka ni,
pak ni porobiča za zagledati ni,
a mi sedimo f mehkih foteljah
z mehkim vanjkušom spodi riti ,
i prebiramo po spominih.

Tko je na nebu nacrtao srce?
Oblak, ti ili moja želja ?
Ako je oblak, da li ga je stvorio za anđele
ili suncu za laku noć ?
Ako si ti,
zašto u njemu nisi ispisao ime
ili si ga stvorio za sve koje su sa tobom ili uz tebe koračale,
za sve one čije korake želiš pripitomiti ?
Ako je moja želja
da li je to želja za tobom sada,
ili su u njoj sva željenja, nade, snovi ,
srušeni zbog zalaska sunca
i srca iscrtanog u pijesku ?
Ja bih sigurno upisala ime
da ga sunce u san nosi,
da ga zvijezde vide,
da odzvanja svemirom moja ljubav u imenu.
To mora da si bio ti
u trenutku čežnje i neodlučnosti prepuštanja,
razapet između jučer i sutra,
nespreman upisati ni jedno ime u njega.
A, srce se prelilo preko čitavog neba.

Često nam treba blizina bliskog,
pogled, pokoja riječ, stisak ruke
i razumijevanje bez puno riječi.
Ne vjerujem onima kojima ne trebaju trebanja,
jer upravo nas blizina bliskih
vraća nama samima i budi ono najbolje u nama.
Često mi treba tvoja blizina.

Oprostim ti
to kaj nisi f sebi začutil kulike te nucam,
kulike mi faliju tvoja jakost, mir i smeh,
moja roka f tvoji, ono tvoje „ se bu dobro „
i ona tvoja zelena šalica z vročo čokolado.

Oprostim ti
i nepovedanu pripovetku
i fse parne i neparne dneve,
al ti nemrem oprostiti to
kaj si me za se vezal z nucanjem,
z fsim farbami sunca i smeha,
z ono jako veru da je fse dobro,
s tim da mi fališ gda nisi tu.

Ma, ne mi veruvati, lažem,
pak znaš da lažem navek gda me boli
i gda se delam jakšom neg sam
i gda mi fališ puno jakše nek to pokažem
i da sam ti i onak zdavna oprostila.

De, dodaj mi tu zelenu šalicu.

Dodirnuta ljepotom
čistog netaknutog jutra
nevinog u svome rađanju
raskošnog u svom osmijehu
u bisernim kapima sačuvanim na nitima
razvučenima u dubini kaktusa.

Dodirnuta ljepotom
čiste netaknute istine
nevine u svojoj poniznoj ljepoti
raskošne u svome davanju
sačuvane u dubini tvoje duše
i riječima razvučenima od tebe do mene.

Dodirnuta ljepotom istine
dodirnuta tobom.