četvrtak, 31.01.2013. Moj pinklec Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. Dobila sam ga na dar. U njemu čuvam kapljice rose...... neke poklonjene, neke ukradene, neke koje su se same ušuljale u pinklec, neke koje sam sama sakupljala za vrijeme nekih jutarnjih šetnji. A svaka kap je svijet za sebe, priča za sebe, jedan tren, jedan život, doživljaj, osoba....i opet sve to zajedno u toj istoj kapi..... tuđoj... mojoj... svojoj.... U pinklecu su i kamenčići. Oni čuvaju kapi, čuvaju priče i energije mjesta i ruku koje su ih sakupljale u nježno stavile u pinklec.Tu je kamenčić iz Zelenjaka, Jojoovi kamenčići iz Španjolske,Dodoov veliki kamen sa Biokova i kamene skulpture sa Paga, Đurin iz Međugorja, onaj iz Maksimira..... U pinklecu nosim i Brazdine fotke sa uhvaćenom ljepotom. Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. On je na mom ramenu, ja sam u njemu ,zajedno sa anđelima koji se igraju u njemu, koji ga ponekad i nose.
od odbačenih prilika
i ponuđenih mogućnosti
od zadobivenih rana
i dobivenih pobjeda
slažem svoj mozaik
svoj put do sebe
svoga mira i sreće
od razlomljene sebe
i poklonjenih blagoslova
od snage i svojih slabosti
od smijeha i suza
borbi, dobitaka, gubitaka
stvaram šare meni drage
tople, jedinstvene, moje
Plavo moje u meni zaplavljeno,
zapjenjeno, zakoraljeno, zabisereno,
zašumoreno, zahučeno, mirno i razljućeno.
Plavo moje u pjesmama opjevano,
sidrima zasidreno, suncem obasjano,
mjesećinom zasrebreno, delfinima razigrano,
mrežama hvatano, dlanovima milovano,
ljubavlju okupano, u meni zaplavljeno.
veljača prevrtača
izmjenjuješ
zimu i proljeće
zaleđenost i propupalost
mirovanje i buđenje
tišinu i cvrkutanje
maskiranje i skidanje maski
dan zaljubljenih i trajne ljubavi
i sve to u samo 28 dana
tamo sam gdje me ne tražiš
rastem iz kamena
blagujem sa koraljima
gnijezdim se u krošnjama
putujem sa oblacima
zviždučem sa kosovima
igram se sa krijesnicama
spavam ti ispod trepavica
čitam knjige u tvojim mislima
i tečem u tvojim venama
tamo sam gdje me ne tražiš
Kome govoriš, sebi ili meni
da je sve isto kao i prije,
kada ništa nije isto,
kada su pogašena svijetla,
zaključana vrata i prekinuti san ?
Ništa nije isto
i ništa više nikada neće biti isto,[Read more…]
Uvjeri me
u sve ono što sam nekada vjerovala,
što sam nekada bila.
Uvjeri me
da je nebo i dalje plavo,
da sunce ima sve boje smijeha i dječje igre,
da se u kap rose može sakriti čitava šuma,
da se pogledom mogu grliti daljine oku nevidljive,
da se još nerođenu pjesmu može pjevati.
Uvjeri me
u sve ono što sam nekada vjerovala,
što ti i danas u tišinama vjeruješ.