Moj Pinklec

Sniježi,
a ja sam željela proljeće,
proljeće sa tobom.

Sniježi,
a ja sam željela proljeće,
jedno obično propupalo,
mirisno, mirno, dotaknuto,
toplo, cvrkutavo, zagrljeno,
jedno obično proljeće
i nas u njemu
bez potresa, korone, udaljenosti,
nas bezbrižne i sretne.

Lutaš mi sjećanjima
brišeš tragove
i opet ih iscrtavaš
u dlanovima vremena kojeg nema,
u sjećanjima povezanim vrpcom
najnježnijeg tkanja zlatnoga sjaja.

Lutaš mi sjećanjima
miješaš boje na paleti
za sliku odavno već završenu,
savršeno oslikanu
i obješenu u galeriji naših duša.

Lutaš mi sjećanjima
igraš se sa zaboravom,
izvireš i ponireš,
pa , iako ne pijemo više sa izvora
on je i dalje tamo, bistar i čist.

Mi smo kao dva nara
rođena na istoj grani
osunčana istim suncem
oslonjeni jedan na drugoga.

Mi smo se morali naći
jer inače ništa ne bi imalo smisla
i bila bi uzaludna naša putovanja
lutanja tržnicama emocija
prolazak između mlinskih kola vodenice
hodanja kroz vatre samoće
i vidanje rana u najdubljim spiljama.

Naše pronalaženje dalo je smisao svemu
na tržnicama smo naučili što ljubav nije
mlin nas je ogolio i ogulio
da bi postali čisto zrno
kruh pečen u krušnoj peći.

U spiljama suza oprali smo prošlost
da bi se mogli čisti predati jedno drugome
na oltaru ljubavi sanjati isti san
kao dva nara
rođena na istoj grani
osunčana istim suncem
oslonjeni jedan na drugoga.

Sprotoma ti odgovora na lista pišem
da bi ga čim hitrejše dobil,
kajti f list staneju fse one lepe reči
kaj povedati bi ti jih of čas štela.
Ja tvojega lista nosim stalno
premečem ga po rokah , k srcu stisnem
i makar znam fse reči napamet,
te reči f listu su žive , mi dušu božaju
i skrajšaju čas do novega lista.
Zato ti i pišem sprotoma
da bi i ti lista mojega f žepu od robače nosil
da te čuvle, da te greje i da nigdar nisi sam.

vodi igru
( koja igra nije, već život )
oslobađaš me odgovornosti za krive korake
jer ti ih biraš
a meni si dodijelio nečinjenje

prihvaćam tvoja pravila
(što nije svojstveno meni )
jer ne bih si oprostila glupost ishoda
propuštenih trenutaka

povlačim se, izlazim iz igre
( koja igra nije, već život )
jer mir i poštivanje granica
su jedina čvrsta točka uz koju sam vezana