Moj Pinklec

Opet ćemo mi,
opet iz početka,
kao što sunce zalazi
i novim se jutrom rađa,
tako ćemo i mi,
ponovo, pametnije, snažnije,
sigurniji u dobre ishode
i Božju ruku koja nas čuva.
Opet ćemo mi,
izvježbali smo nove početke i dizanja sa tla,
samo nas još uvijek padovi bole,
ali je radost novog svitanja,
novog dana puno veća od razbijenih koljena.
Opet ćemo mi,
znamo i možemo to !

Zažmiri
i vidjeti ćeš ono oku nevidljivo,
a tako stvarno i tako prisutno,
vidjeti ćeš sebe u istinu odjenutog
i svijet koji sjaji od ljepote.
Zažmiri
jer oko ponekad zna prevariti.

isčupana iz srca
odbaćena, uništena,
ostavljena da umire,
a, bilo je
i moglo je trajati
jednost barke i mora

Doputovala sam u tvoj grad.
Hotel je bio naprijed rezerviran i sve je teklo prema planu. Obavila sam prijavu za seminar, obavila formalnosti na recepciji i evo me, konačno u sobi.
Širom otvaram balkon i hladan svježi zrak pomiješan sa mirisom snijega ulazi u sobu.Soba je lijepa, prostrana, čista, a balkon gleda na park.
Taj miris zime, koja više i nije onakva kakve su zime nekad bile, budi u meni sjećanja.
Ne, neću zatvoriti balbon i neću se sad tuširati, želim mirisati tvoju zimu i tvoj snijeg.
Jer, bila je zima i bio je snijeg kada smo se upoznali. Bila je to ljubav na prvi pogled, ili bolje reči, ljubav i prije prvog pogleda. Kad sam te ugledala na skijalištu znala sam da je to, to i ti si osjetio isto. Žurio si se da me stigneš, da se sretnemo, no toga dana pogledi nam se nisu sreli, ali srca jesu. Zaljubili smo se.
Dok mislim na tebe i taj zrak poprima tvoj miris, miris one zime, onog snijega, miris tvoje blizine.Zatvaram balkon i liježem obućena preko kreveta, a soba je puna sjećanja i naših slika.[Read more…]

Znaš kaj ?
Štela bi ti nekaj lepoga napisati,
pak si sad gruntam kaj bi to bilo
i kaj bi moglo bit , a da ti več nis rekla.
A, niš.[Read more…]