Iris je bila božica duge, glasnica bogova, iscrtavala je dugu na nebu i tamo gdje bi duga dotaknula zemlju niknuo bi cvijet kojeg su prozvali njenim imenom.
Perunika je bila žena boga gromovnika Peruna. Drugo ime bilo joj je Ljelja, pa je kajkavski naziv za peruniku leluje ili ljeljuja.U drugim je krajevima zovu još i bogiša, cvit nebeski, sabljarka, sablić ili špade.
Iris je sve to znala, no često se pitala zašto je dobila baš to ime.
Da li zato što su je začeli ispod duge, zato što je vjenčani buketić bio od irisa, zato što su mislili da im je ona dar sa neba, zato što su znali da će biti uspravna, ponosita i britka na jeziku poput mača, zato…?
Da li su u trenutku biranja imena znali da će ona voljeti lelujanja na povjetarcu, da će se došaptavati sa dugom, da se neće bojati gromova.
Jesu li razmišljali o Nomen est omen, ili je to bilo zbog poklona koji je otac kupio u parfumeriji Iris na dan njenog rođenja.
Često se pitala, a oni su otišli prerano da bi joj dali odgovore.
Možda su već onda ispod duge znali da će njihova boginja morati živjeti bez njih.
Možda su znali,možda razmišljali, ili samo osjetili vibraciju koja je pristajala uz nju, tek rođenu.
Često se pitala, sve do trenutka , kad njeno ime nije postalo njemu najdraže ime , kad ga je on izgovarao najljepše na svijetu, sve dok sa njime nije počela šetnje dugom.
Od tada se više ne pita, ali zna da u njenom vjenčanom buketiću neće biti irisi ,već potočnice.
