Možda i želim neka tiha predvečerja
puna mirisa soli i uzbibanog mora.
Možda i želim otisnuti se od obale,
biti na pučini, slušati tišinu i loviti zadnje zrake sunca.
Možda i želim, ali znam i želju ugasiti,
poslati je da se po zraci sunca digne visioko iznad oblaka
i postane oku nevidljiva, srcu neosjetna.
Znam je predati valu da je odnese do obale neke daleke
čije je kopno oku nevidljivo, srcu neprepoznato.
Možda i želim, ali više od svega toga želim ovaj trenutak sada
u kojem mogu sve to vidjeti bez gledanja
i biti na mjestu gdje upravo jesam,
gdje zaista želim i trebam biti,
na kojem je oku sve vidljivo i srcu sve osjetno,
na kojem sam puna zahvalnosti i radosti.
