Sunday, May 23, 2021

Sama

107

sama
sama sa suncem
u sebi
i sama sa njim

Saturday, May 22, 2021

Vrijeme

T66

Zar je uopće važno vrijeme, ako nas u njemu nema ?
Vrijeme tek po nama postoji, tek našim susretom, dodirom….tek tada postaje trenutak, dan, godina, tek tada postaje danas.
Bivanjem u nečijem životu, bivanjem drugog u našem životu, rađa se vrijeme, počinje sada.
Sve ostalo nema mjernu jedinicu.
Kada nestane to bivanje, nestaje i sada.
Ono odlazi u neko jučer da bismo u njemu sačuvali trag tog susreta, te vječnosti.
Tako nam je lakše pojmiti ono što se riječima spoznaje teško definira, ono što se jednostavno osjeća i živi.
Ne, nije važno vrijeme, ako nas u njemu nema, ako ne živimo, ako nismo sada, tu, ako nismo jedno za drugoga i jedno u drugome.
Sve ostalo nema mjernu jedinicu nas.

Friday, May 21, 2021

gruntanje

2021-05-20_02-15-46

gruntam si nekaj,
a mi gruntanje nigdar ni niš dobrega doneslo,
pak samu sebe pitam i to denes, gda več ničega ni,
sam bila samo numera f tvoji libri ili nekaj, bar malo, več

zabadaf gruntam i pitajna si postavlam
gda f sebi čutim ono kaj štela nebi,
onu žareču, pekoču numeru ftisnjenu mi pod kožu,
a ona boli jednak i ni ju briga kaj su cajti minuli

gruntanje ni za mene

Thursday, May 20, 2021

željela sam

IMG_20191102_135921

željela sam ti biti važna
barem kao kapi rose na travama
kao dodir leptira na dlanu,
cvrkut ptice, oblutak iz jezera,
kao san kojeg ne zeliš prekinuti,
kao pjesma sakrivena na dnu škrinjice,
kao…
kao još barem stotinu stvari meni važnih

željela sam ti biti važna
onako važna kao što si ti meni
ali…

Wednesday, May 19, 2021

Lista pišem

IMG0179A

Pajdaš moj dragi !

Noć je i ti spiš, a ja sam se zmislila da ti of čas moram lista napisati i nekaj važnega povedati.
Znaš, ono najvažnejše f življenju najpogostejše pozabimo povedati, kajti se računa da se zna.
Pa ni tak.
Zato ti ja ovega lista pišem, da buš znal, da bu ostalo zanavek zapisano.
Ti danes znaš kaj znači reč pajdaš, a onda , gda nam je Bogek pute splel , nisi razmel skoro ni jenu moju domaču zagorsku reč.
Me je bilo i teško razmeti, kajti dok sam s tatekom , kaj je bil veternar, po selih hodila, sam f sakem pokupila neku drugšnu reč za istu stvar.
Lepi su to bili cajti i lepo vučenje najlepšega jezika na svetu, onega kaj po kruhu na zeljovoj perini pečenom diši, kaj f sebi čuvle fse lepote bregih, hostih, gmajnih i potokih,
onega f kojem ftiči najglasnejše žvrgoliju, sneg škriple kak da popeva, a zrak po friškem i po zelenom diši.
A kaj da ti sad pripovedam, je meni najlepši na svetu kak i tebi tvoj.
Ono kaj sam ti štela povedati je jeno velko fala kaj si nafčil i zavolel taj moj kaj.
Fala ti za fsa ta leta kaj si mi pajdaš, kajti ljudih je veliko, a pravih pajdaših je fse manjše.
Fala ti kaj razmeš mene i moj kaj i onda gda kak klopotec f trsju klepečem i onda gda čkomin.
Fala ti !
To sam ti štela povedati, a sad te najlepše pozdravlam i nek ti Bogek zdravlja da.
Hitam na poštu da ti lista pošlem.

Kušlec, tvoja Pinklec.

f Zagrebu, 4. 9.2016.

Admin

Menu

logo.jpg

Uvjeri me
u sve ono što sam nekada vjerovala,
što sam nekada bila.
Uvjeri me
da je nebo i dalje plavo,
da sunce ima sve boje smijeha i dječje igre,
da se u kap rose može sakriti čitava šuma,
da se pogledom mogu grliti daljine oku nevidljive,
da se još nerođenu pjesmu može pjevati.
Uvjeri me
u sve ono što sam nekada vjerovala,
što ti i danas u tišinama vjeruješ.