četvrtak, 31.01.2013. Moj pinklec Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. Dobila sam ga na dar. U njemu čuvam kapljice rose...... neke poklonjene, neke ukradene, neke koje su se same ušuljale u pinklec, neke koje sam sama sakupljala za vrijeme nekih jutarnjih šetnji. A svaka kap je svijet za sebe, priča za sebe, jedan tren, jedan život, doživljaj, osoba....i opet sve to zajedno u toj istoj kapi..... tuđoj... mojoj... svojoj.... U pinklecu su i kamenčići. Oni čuvaju kapi, čuvaju priče i energije mjesta i ruku koje su ih sakupljale u nježno stavile u pinklec.Tu je kamenčić iz Zelenjaka, Jojoovi kamenčići iz Španjolske,Dodoov veliki kamen sa Biokova i kamene skulpture sa Paga, Đurin iz Međugorja, onaj iz Maksimira..... U pinklecu nosim i Brazdine fotke sa uhvaćenom ljepotom. Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. On je na mom ramenu, ja sam u njemu ,zajedno sa anđelima koji se igraju u njemu, koji ga ponekad i nose.
pod srcem nosila
na prsih dojila
na rokah zibala
f ljubavi čuvala
pod križom patila
gorke solze jokala
i nigdar se ne predala
kak samo mati more
kak samo mati zna
pak sad fse f srcu nosi
za fse nas blagoslov prosi
fsaki nadlogi prkosi
i mira nam vu srca nosi
kak samo mati more
kak samo mati zna
Kažu da je dovoljno imati vjere kao zrno goruščice
i da je sve moguće.
Ja sam imala ogromnu vjeru u tebe, u trajanje
i hvala ti za to ogranićeno trajanje,
za lekciju da vjerovati trebaju oboje,
pa makar toliko kao zrno goruščice,
jer tada se i traje i raste,
usprkos svemu i svima.
Kada se želje i planovi odlažu za neka bolja vremena.
a ta bolja vremena ne dolaze,
onda konačno shvatiš da je to bolje vrijeme upravo ovo sada, ovo danas i jedino koje imamo.
dođi bliže
u dlan ću ti staviti glatki oblutak
primakni lice
želim ti nešto šapnuti
ne boj se
pravo na moju ljutnju odavno si potrošio
još bliže
jesi li čuo tihi poljubac
iza živice od trnja
iza šutljive nedostupnosti
iza maske neosjetljivosti
iza velova satkanih od strahova
sakriva se jedno toplo, treperavo srce
jedno dijete koje traži ljubav
jedna ljepota koja čeka da kupine sazriju
jedna ljubav velika kao svijet
Uvjeri me
u sve ono što sam nekada vjerovala,
što sam nekada bila.
Uvjeri me
da je nebo i dalje plavo,
da sunce ima sve boje smijeha i dječje igre,
da se u kap rose može sakriti čitava šuma,
da se pogledom mogu grliti daljine oku nevidljive,
da se još nerođenu pjesmu može pjevati.
Uvjeri me
u sve ono što sam nekada vjerovala,
što ti i danas u tišinama vjeruješ.